|
|
| < | listopad, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Druga strana mene
Šetam gradom kroz ulice pune ljudi
tmuran je dan, a svi trče kao ludi
Da bar sunce sja, ali dan nije lijep
A starac sretno pjeva, ali on nije slijep
Da li ja vidim samo crno,
da li je samo meni život tužan
Da li sam samo ja nesretna,
da li je samo meni svijet ružan
Oni vide ptice, sunce i svijeće
a u mojim očima su samo zemlja, grob i crne svijeće
Možda sam ja u krivu,
možda samo ja nemam sreće
Ali to je moj život i nitko drugi ga živjet neće
Snove sanjati je lako
živjeti život ne može svatko.
Ljubavi su samo laži
svoju sreću svatko na tom putu traži.
U svijetu tom prijatelja nitko nema
a poslije mira, crna oluja se sprema.
Ruže venu, a krošnje pate
samo mole za sretna vremena sa se vrate.
Duboke crne oči kao tama
gledaju te i govore ti da
nikad nećeš biti sama.
Gledaju te u tvoje oči smeđe
i govore ti da te nikad
ostaviti neće.
Crne oči, duboke kao tama
ne vidiš im niti dno.
I baš kao u snu
takvi trenuci ostaju
samo u sjećanju.
To nije napokon sretan dan
već ponovo neispunjeni
žalosni san.
Plavo je nebo bilo
posuto prekrasnim zvijezdama
te noći kada sam te ponovo vidjela...
Sunce je zašlo
vjetar se skrio
kada sam te ponovo poljubila...
Ptice su spavale
a mjesec se smješio
kada sam ponovo vidjela sjaj u tvojim očima...
Srce je ponovo zakucalo
ruke su zadrhtale
kada si me ponovo zagrlio...
Vrijeme je stalo i tako ostalo
u mojim mislima
jer sam te ponovo voljela...
Ja sam samo kap u oku tvom
koja se proljeva
u mračnom kutku tvoje sobe
dok nitko ne gleda
Ja sam samo kap vode
na tvojem dlanu
i polako čekam vijest
o sudnjem danu
Ja sam samo plamen ognja
koji se gasi
ali nema vjetra,
nema tko da me spasi
Sa vremenom
možda se vatra upali
Možda
se tvoje srce još užari
Možda
za mene nade ima
ako me dotakne tvoja blizina
Jedna tamna noć
i jedna zvijezda mala...
Suza je polako krenula
i potiho pala...
U krevet je pošla,
a uspomene su počele da žive...
Nije se htjela sjećati,
njegove oči su bile krive...
Nije htjela znati
da njegova riječ ju boli...
Ali njezino srce uporno ga moli...
Moli za sreću
i ljubav što je nekad bila...
moli za ono što je "zmija" ubila...
Žali zbog toga
što je pustio da ona pati...
Želi samo
svoju sreću da vrati...
Nemiri vladaju u njoj...
Ne ože više to izdržati...
Davno je uspjela pobjeći iz svijeta tame i mraka... kada je vladala cjelodnevna depresija... uspjela se vratiti u svijet...kakav takav...ali svijet svijetla i realnosti...
Ali opet su se pojavile...
Sile...
Sile koje je pod svaku cijenu žele natrag u svom svijetu...
svijetu bez realnog razmišljanja, svijetu bez objektivnog pogleda...
svijetu gdje vlada prevelika emocionalnost, depresija i želja za krvi i žiletom..
Svjesna je svega toga, ali se ne može oduprijeti....
Stvari i situacije se samo gomilaju...
ne zna kako protiv njih...
svako rješenje problema je besmisleno... jer to rješenje može riješiti posljedicu, ali ne uzrok...
to rješenje je trenutačno...
Previše energije ulaže na razmišljanje...
besmisleno, teško i bolno razmišljanje...
Troši energiju zapravo na ništa, a ne može je usmjeriti na ono što treba, na djelovanje, na rješavanje problema...
A one...
samo prate i u sjeni djeluju...
i grabe svaku priliku njene slabosti da je rane.. da je probodu...
i ulaze sve dublje u nju...sve su bliže njezinom srcu...
Razaraju sve na što naiđu...
razaraju sve što joj je bilo drago i sve što je voljela...
zapravo sve ono ona u dubini svoga srca još uvijek voli, jer do srca još nisu stigli...
Nakon dugo vremena ponovo ih je osjetila...
mislila je da se samo približavaju i da će ih moći otjerati...
kao što je to i do sad radila... otjerala je sve od sebe čega se bojala...
Ali bila je u krivu, jer one su već tu...
ipak, pa ona nije mogla doseći tu razinu inteligencije i samouvjerenija da bude bolja od njih...
ona je poput malog pauka, kojeg automatski svi likvidiraju...
automatski ga ubijaju...
Ne zna do kad će se još moći braniti... j
er njezina snaga slabi...
Ne zna da li će ih uspjeti zaustaviti ili će je opet odvesti tamo gdje ona ne želi...
Mora uspjeti, mora...
Inače veza sa njezinim stvarnim svijetom je gotova...
Zauvijek...
Evo, za početak mali uvod...
Glavni razlog zašto sam odlučila otvoriti još jedan blog je... zato što na starom ne stane sve što mi je važno...
Naravno stari je još u funkciji i bit će do daljnjega...
Ali isto tako primjetila sam da na starom blogu ne mogu istaknuti sve što mi je važno, a da ne ispadne sve naopako, i zato što obračate pažnju samo na postove a ne i na boxeve...
Pa evo...
Svima za početak jedan veliki pozdrav...
I šta drugo reći nego dobrodošli na drugu stranu mojega života...
